Artificijalna inteligencija u hrvatskom novinarstvu: između obećanja i etičkih dilema

Kada je redakcija jednog od vodećih hrvatskih online portala početkom 2024. tiho uvela automatski sustav za generiranje sažetaka sportskih rezultata, mnogi čitatelji nisu ni primijetili promjenu. No unutar struke, ta je odluka pokrenula raspravu koja traje sve do danas: kamo ide novinarstvo u dobu velikih jezičnih modela i automatizirane analize podataka?

Što AI zapravo radi u redakcijama?

Pojam "artificijalne inteligencije u novinarstvu" obuhvaća izrazito heterogenu skupinu alata i praksi. Na jednom kraju spektra nalaze se relativno jednostavni sustavi za automatsko tagiranje članaka, praćenje ključnih riječi ili analizu angažmana čitatelja. Na drugom kraju stoje sofisticirani jezični modeli poput GPT-4, Claude ili Gemini koji mogu generirati čitljive tekstove na temelju strukturiranih podataka — financijskih izvješća, sportskih rezultata, meteoroloških podataka ili izbornih statistika.

Prema istraživanju koje je Portal proveo u listopadu 2024. na uzorku od 38 hrvatskih medijskih kuća različitih veličina i profila, čak 61% ispitanika koristi barem jedan oblik AI-potpomognutih alata u svakodnevnom radu. Pritom se najčešće radi o:

• Transkribiranju audio i video materijala (73% korisnika AI alata)
• Automatskom prevođenju vijesti s inozemnih agencija (58%)
• Provjeri gramatike i stila teksta (54%)
• SEO optimizaciji naslova i metaopisa (49%)
• Generiranju sažetaka duljeg novinarskog sadržaja (31%)
• Automatskom pisanju standardiziranih izvješća (18%)

Hrvatska iskustva: između entuzijazma i opreza

Razgovarali smo s urednicima i novinarima iz nekoliko hrvatskih redakcija. Iskustva su različita, a ponekad i proturječna. Dok jedni AI alate doživljavaju kao dragocjenu pomoć koja oslobađa vrijednih kapaciteta za zahtjevniji istraživački rad, drugi upozoravaju na opasnost daljnjeg smanjivanja novinarske radne snage pod izlikom automatizacije.

"Koristimo AI za transkripte intervjua i prvu verziju prijevoda stranoga tiska. To nam štedi između dva i tri sata dnevno po novinaru. Ali svaki tekst koji izlazi pod naším imenom prolazi kroz urednički nadzor od mesa i krvi," rekao je jedan od urednika zagrebačkog digitalnog portala koji nije htio biti imenovan.

S druge strane, novinarska udruga HUOJ (Hrvatsko udruženje novinara i javnih komunikatora) objavila je početkom 2024. smjernice koje pozivaju redakcije na transparentnost u korištenju AI alata, zahtijevajući jasno označavanje sadržaja koji je u cijelosti ili djelomično generiran automatski.

Etičke dileme koje ne treba ignorirati

Rasprava o AI u novinarstvu otvara nekoliko temeljnih etičkih pitanja koja zaslužuju ozbiljnu raspravu:

1. Transparentnost i označavanje

Ima li čitatelj pravo znati je li tekst koji čita napisao novinar ili algoritam? Europska regulatorni okvir (AI Act) nameće određene obaveze transparentnosti za high-risk AI sustave, no novinarstvo još nije u toj kategoriji. Stoga je transparentnost u velikoj mjeri pitanje uredničke politike, a ne pravne obaveze.

2. Odgovornost za pogreške

AI modeli griješe. Haluciniraju (izmišljaju činjenice koje zvuče uvjerljivo), mogu preuzimati pristranosti ugrađene u podatke za treniranje i skloni su reproduciranju dominantnih narativa. Tko je odgovoran kada automatizirani tekst sadrži netočne informacije? Urednik? Redakcija? Proizvođač alata?

3. Utjecaj na zapošljavanje

Automatizacija rutinskih novinarskih zadataka ne mora nužno značiti smanjenje ukupnog broja zaposlenih, ali mijenja strukturu novinarske profesije. Traži se manje "pisara" koji prenose agencijske vijesti, a više analitičara, istraživača i novinara koji mogu dodati jedinstvenu vrijednost koju algoritam ne može.

4. Pluralizam i jednolikost sadržaja

Ako veći broj medija koristi iste ili slične AI alate trenirane na istim podacima, postoji rizik homogenizacije medijskog sadržaja. Algoritmi optimizirani za angažman mogu favorizirati sadržaj koji izaziva snažne emocionalne reakcije, potencijalno nauštrb nuansiranijeg i informativnijeg izvještavanja.

Međunarodna usporedba: gdje je Hrvatska?

U usporedbi sa zapadnoeuropskim medijskim tržištima, Hrvatska zaostaje u sustavnoj primjeni AI alata, ali i u razvoju regulatornog i etičkog okvira za njihovo korištenje. BBC, Reuters i AFP odavno koriste automatsko pisanje financijskih izvješća i sportskih rezultata, uz razvijene interne smjernice i procedure verifikacije.

Švicarsko javno glasilo SRG SSR uvelo je vlastiti etički kodeks za korištenje AI u novinarstvu, koji uključuje zabranu generiranja fotografija lica stvarnih osoba, obavezno označavanje AI-generiranog sadržaja i redovitu reviziju algoritmičkih odluka.

U Hrvatskoj, osim smjernica HUOJ-a, još uvijek ne postoji sustavni regulatorni okvir koji bi se specifično bavio AI novinarstvom, a Agencija za elektroničke medije (AEM) tek je počela pratiti ovu problematiku.

Perspektive za 2025. i dalje

Stručnjaci s kojima smo razgovarali uglavnom se slažu da će AI prisutnost u hrvatskim redakcijama nastaviti rasti, no ključna pitanja ostaju otvorena: hoće li mediji razviti jasne standarde transparentnosti? Hoće li regulatori donijeti specifične propise? I, možda najvažnije, hoće li novinari i publika naučiti kritički vrednovati sadržaj bez obzira na to je li ga napisao čovjek ili stroj?

Odgovor na ta pitanja ne ovisi samo o tehnološkom razvoju, već i o odlukama koje donose urednici, vlasnici medija, regulatori i — na kraju — i sami čitatelji koji odlučuju čemu poklanjaju svoju pažnju i povjerenje.