Razina medijske pismenosti mladih u Hrvatskoj: istraživanje 2024.

"Medijska pismenost" — pojam koji zvuči suhoparno u ušima većine roditelja i nastavnika — zapravo označava skup vještina koje su postale jednako važne za funkcioniranje u suvremenom društvu kao i čitanje i pisanje. Sposobnost prepoznavanja dezinformacija, razumijevanje poslovnih modela medija, kritička analiza vizualnih poruka i poznavanje algoritmičkih mehanizama koji oblikuju što ćemo vidjeti u feedu — sve su to komponente medijske pismenosti za 21. stoljeće.

No koliko je mlada generacija Hrvata zaista medijski pismena? Naše istraživanje, provedeno u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, dalo je jasne — i zabrinjavajuće — odgovore.

Ključni nalazi istraživanja

Istraživanje je provedeno metodom kombiniranog online i terenskog upitnika na uzorku od 1.240 ispitanika u dobi od 15 do 24 godine. Uzorak je stratificiran prema regiji, tipu naselja i stupnju obrazovanja. Ključni nalazi:

• Samo 23% ispitanika redovito provjerava vjerodostojnost informacija koje dijele na društvenim mrežama
• 61% ispitanika ne zna razliku između uredničke i platisom sadržaja ("native advertising")
• 47% ispitanika ne može točno definirati što je "algoritam društvene mreže" ni kako utječe na sadržaj koji vide
• Samo 18% ispitanika navelo je školu ili obrazovne institucije kao izvor znanja o medijima; dominira samoukanost (43%) i vršnjaci (31%)
• Razlika između učenika iz Zagreba i učenika iz malih gradova u bodovanju testa medijske pismenosti iznosi u prosjeku 14 postotnih bodova

Urbano-ruralni jaz

Posebno zabrinjavajući nalaz jest razlika u razini medijske pismenosti između urbanih i ruralnih područja. Učenici iz Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka u prosjeku su postigli 62 od 100 bodova na testu medijske pismenosti koji je tim izradio u suradnji s međunarodnim partnerima. Učenici iz manjih gradova i ruralnih sredina postigli su u prosjeku 48 bodova.

Ova razlika ne može se svesti samo na pristup internetu — taj je danas gotovo univerzalan. Radi se o razlici u obrazovnoj infrastrukturi, dostupnosti izvannastavnih programa medijske pismenosti i — što je možda najvažnije — u svakodnevnoj izloženosti raznolikijim medijskim sadržajima i raspravama.

Škola: propuštena prilika

Hrvatski kurikulum formalno uključuje elemente medijske pismenosti unutar predmeta kao što su Hrvatski jezik i Informatika. No istraživanje jasno pokazuje da ta integracija nije dovoljno sustavna ni praktično usmjerena da bi ostavila trajni trag na kompetencije učenika.

"Problem je što medijska pismenost u školi uglavnom znači 'gledajmo jedan dokumentarni film i razgovarajmo o njemu'," rekao je jedan od suradnika na istraživanju, docent s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti. "Nema sustavnog, spiralnog kurikuluma koji bi razvijao ove kompetencije od prvog razreda osnovne do mature."

Što funkcionira: primjeri dobre prakse

Unatoč mračnoj slici, postoje iznimke koje vrijedi istaknuti. Nekoliko hrvatskih škola implementiralo je pilot-programe medijske pismenosti s mjerljivim rezultatima:

• Projekt "Kritični čitatelj" u 12 zagrebačkih osnovnih škola, koji je u tri godine podigao prosječni skor medijske pismenosti polaznika za 19 bodova
• Suradnja dvaju splitskih gimnazija s lokalnim medijima — učenici provode tjedan dana u redakciji i uče o novinskom procesu iznutra
• Online program Agencije za odgoj i obrazovanje koji je u 2024. prošlo više od 4.000 učenika

Preporuke istraživačkog tima

Na temelju istraživanja, tim je formulirao sedam konkretnih preporuka za nositelje politika, škole i medijsku zajednicu:

1. Uvođenje samostalnog predmeta medijske pismenosti u OŠ (od 5. razreda) i SŠ
2. Sustavno osposobljavanje nastavnika za poučavanje medijske pismenosti
3. Financiranje lokalnih projekata medijske pismenosti posebno u ruralnim sredinama
4. Obvezno označavanje AI-generiranog sadržaja u svim medijima koji su dostupni maloljetnicima
5. Obveza medijskim platformama na transparentnost algoritamskih mehanizama distribucije
6. Ulaganje u istraživanje učinkovitosti programa medijske pismenosti
7. Nacionalna kampanja medijske pismenosti namjenjena roditeljima i odgajateljima